GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK (GISKO)
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek osnovana je 8. veljače 1949. godine odlukom Gradskog narodnog odbora grada Osijeka kao gradska knjižnica nastavljajući tradicije javnih, pučkih knjižnica i čitaonica grada Osijeka od sredine 19. do prve polovine 20. stoljeća te Knjižnice Gradskog narodnog odbora Gornji grad, koja djeluje od prosinca 1947. godine.
Knjižnica se razvijala kao javna narodna/gradska knjižnica grada i općine Osijek s mješovitim knjižnim zbirkama za djecu i odrasle.
Osnivanjem Sveučilišta u Osijeku 1975. godine Gradska knjižnica kao jedan od osnivača proširuje svoju djelatnost i preuzima funkcije i zadatke središnje sveučilišne knjižnice. U knjižničnom smislu ona postaje knjižnica s dvojnom funkcijom: narodnom/gradskom i sveučilišnom/znanstvenom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i općeznanstvena knjižnica polivalentnih sadržaja tj. središnja (matična) javna/narodna knjižnica Grada Osijeka i Osječko baranjske županije.
Europska avenija 24 • +385 (0)31 211 218 • www.gskos.hr
- Ogranak INDUSTRIJSKA ČETVRT, Vinkovačka 66d, +385 (0)31 271 282
- Ogranak JUG II, Opatijska 26f, +385 (0)31 563 454
- Ogranak DONJI GRAD, Trg bana Josipa Jelačića 24a, +385 (0)31 506 110
- Ogranak RETFALA, Ljudevita Posavskog 30, +385 (0)31 306 069
- Bibliobusna služba, +385 (0)98 291 047
DRŽAVNI ARHIV U OSIJEKU
Sve do kraja 17. stoljeća o Slavoniji, Baranji i Srijemu ima malo sačuvanih arhivskih izvora, budući da su uništeni, osobito za vrijeme osmanskih ratova. Podatci o sustavnoj brizi za spise sačuvani su iz razdoblja nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti.
Gradski statut Osijeka iz 1698. godini donosi odredbu da se "porezni i upravni spisi, gotov novac i gradski pečat moraju čuvati na sigurnom mjestu". Kao i u ostalim gradovima i u Osijeku je sačuvana tradicija škrinje za arhivsku dokumentaciju s dva različita ključa.
Kada je Osijek 1809. postao Slobodni i kraljevski grad, po uzoru na ostale gradove organizirao je svoj arhiv i arhivista/arhivara koji se brinuo za čuvanje i uporabu spisa koji su nastali radom Gradskoga poglavarstva. I druge institucije vlasti, vlastelinstva i Crkva imali su svoje pismohrane i arhive od kojih je sačuvan znatan dio vrijedne dokumentacije. Područje djelatnosti Arhiva u Osijeku je obuhvaćalo tadašnji „veliki kotar Osijek“ tj. današnju Osječko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku i Virovitičko-podravsku županiju.
Arhiv je teško stradao u Domovinskom ratu 1991/1992., no postupno su sanirana oštećenja na zgradi, vraćeno je izmješteno gradivo i nastavljeno je s redovitim radom. Obveznim Naputkom Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske 1993. godine regionalni arhivi pa tako i osječki Arhiv, mijenjaju nazive u Povijesne arhive.
Do nove promjene naziva dolazi stupanjem na snagu Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/1997), odnosno novom registracijom 21. travnja 1998. godine kada Povijesni arhiv postaje Državni arhiv u Osijeku.
Unatoč svim promjenama, područje djelatnosti i nadležnosti Arhiva u Osijeku nije se mijenjalo do 2009. godine, odnosno do tada je obuhvaćalo područje današnje Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-podravske županije. Od 1. svibnja 2009. godine teritorijalna nadležnost Državnog arhiva u Osijeku prostire se samo na područje Osječko-baranjske županije.
Pravo korištenja arhivskog gradiva imaju svi građani i pravne osobe pod istim uvjetima sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva u arhivu i Cjeniku usluga Državnog arhiva u Osijeku.
Kako do traženih podataka i arhivske građe – saznaj ovdje!
Arhivi su naša stvarnost i povijesna memorija. Stoga će Vas web stranice Državnog arhiva u Osijeku više informirati o arhivskom gradivu. No najbolje je posegnuti za pisanim izvorima i pronaći što je potrebito, uz nadu da je i sačuvano.
Kamila Firingera 1 • +385 (0)31 207 240 • www.dao.hr