Zemljopisni položaj grada:
Sjeverna širina: +45.554839
Istočna dužina: +18.695484
Nadmorska visina: 90 m
Površina grada: 171 km2
Broj ulica: 370
Broj trgova: 15
Broj parkova: 17
Broj stanovnika:
Popis (2011.): 107.784
Prosječne temperature:
Proljeće: 11 °C
Ljeto: 21 °C
Jesen: 11,8 °C
Zima: 0,2 °C
Dan grada:
2. prosinac
Dan osječkih branitelja:
28. lipanj
Dan zaštitnika grada:
Sv. Petar i Pavao: 29. lipanj
Poštanski broj:
31000 Osijek
Pozivni broj:
+385 (0)31
Auto oznaka:
OS
Besplatni internet:
Gradovi prijatelji:
HU – Pécs (od 1973.)
HU – Budapest (od 2001.)
DE – Pforzheim (od 1994.)
SLO – Maribor (od 1995.)
BIH – Tuzla (od 1996.)
RO – Ploieşti (od 1996.)
CH – Lausanne (od 1997.)
SK – Nitra (od 1997.)
VOJ – Subotica (od 2004. i 2010.)
ITA – Vicenza (od 2014.)
RKS – Prizren (od 2010.)
AL – Elbasan (od 2015.)
Konzulati:
Njemačka
Albanija
Slovačka
Mađarska
Web preporuka:
OSIJEK
Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj, smješten u panonskoj ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16-og i 24-og kilometra od ušća u rijeku Dunav. Najveći je grad u Slavonsko-baranjskoj regiji. Četvrti je grad po veličini u Hrvatskoj te je sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko, kulturno i sportsko središte.
U sastavu grada Osijeka nalazi se 11 naselja (stanje iz 2006): Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Osijek, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica, Višnjevac.
Grad Osijek sastoji se od kvartova: Tvrđa, Gornji grad, Donji grad, Novi grad, Retfala, Bosutsko naselje, Industrijska četvrt, Vijenac Ivana Meštrovića, Sjenjak, Vatrogasno naselje, Uske njive, Jug I, Jug II, Zeleno polje, te niz drugih manjih stambenih blokova.
Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m2.
DEMOGRAFIJA
U gradu Osijeku živi 114.616 stanovnika (popis stanovništva iz 2001.g.) zajedno s prigradskim naseljima. U gradu Osijeku prema nacionalnosti živi 87% Hrvata dok su preostali stanovnici nacionalne manjine (Srbi, Mađari, Nijemci, ostali).
Osijek ima jedanaest katoličkih župa, jednu evangelističku, dvije pravoslavne parohije, evanđeoski teološki fakultet, židovsku općinu, muške samostane franjevaca Reda manje braće (OFM) i franjevaca kapucina (OFMCAP) te rezidenciju Družbe Isusove.
POVIJEST
Stari vijek
Na tlu današnjeg grada bilo je više Keltskih i Andizetskih naselja od kojih je zacijelo najveću važnost imala Keltska Mursa. Njena lokacija bila je na mjestu današnjeg Donjeg Grada. U vrijeme cara Hadrijana rimska Mursa uzdignuta je u status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133. g.) a grad se razvio u velikoj ekstenziji i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. 351. g. odigrala se pred zidinama Murse velika bitka između cara Konstancija II. (sin i nasljednik cara Konstantina Velikog) koji je pobjedio uzurpatora Magnencija. Bila je to jedna je od najkrvavijih međusobnih sudara rimske vojske u povijesti Rimskog Carstva u kojoj je poginulo preko 40.000 ljudi. 441. g. grad razaraju Huni.
Srednji vijek
Osijek je 1996. proslavio 800-tu obljetnicu postojanja, iako je kao trgovačko i prometno središte postojao mnogo ranije. Godina 1196. je godina otkada se raspolaže s prvim pisanim dokumentom vezanim za grad. Isprava iz tog doba pokazuje da je u to doba postojala pravna država koja upućuje na sustav zaštite privatnog prava i materijalnih dobara. U dokumentu, kralj Emerik (1196. – 1204.) potvrđuje cistercitskom cikadorskom samostanu pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke Drave.
Ime Osijek su Hrvati dali naselju zbog ponešto povišenog mjesta od okolnih voda, mjesto gdje je "oseka", te je suho i pogodno za izgradnju nastambi. U jednom dokumentu se ime spominje kao Ösek, kao i Oesek, da bi pod uticajem mađarskog jezika i njegove prilagodbe bio zapisan kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su varijante, Essegg, njemačka ili Essec, latinska, samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom.
Novi vijek
Osvajači Osmanskog Carstva u grad su stigli 14. kolovoza 1526. kad je Osijek predan bez borbe, no kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. Kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja te gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima.
Grad je ostao pod Turcima više od 150 godina u sklopu Požeškog sandžakata i biva oslobođen 29. rujna 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.
Od 1687. Osijek i istočno područje današnje Hrvatske nalazili su se u okviru Habsburške Monarhije. Zbog strateškog položaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrđenje koje čini današnju Tvrđu (1712. – 1721.). Unutar bedema nastao je grad građanskih kuća u baroknom stilu. Stanovništvo se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istočno te su tako nastale nove četvrti: na zapadu, uzvodno uz Dravu, Gornji grad, te nizvodno od Tvrđe, Donji grad.
Gospodarski i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine, koja je ubrzo postala grad, u kome su se nalazili brojni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. otvorena je latinska gimnazija. U 1735. godini osnovana je tiskara, a započeli su i viši studiji filozofije i teologije.
28. kolovoza 1809. Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a time počinje novo doba grada Osijeka.
Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvoja Osijeka, osobito Gornjeg grada.
U Donjem gradu 1874. sagrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Europe. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866., nasuprot županijske palače i Hrvatsko narodno kazalište. Pod kraj 19. stoljeća otvaraju se srednje škole – obrtna, realna, učiteljska i trgovačka. Na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada kasnije se grade vile i druge građevine u secesijskom stilu.
20. i 21. st.
Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek s današnjom istočnom Hrvatskom ulazi u Kraljevinu SHS koja 1929.g. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija.
U travnju 1941. početkom II. svjetskog rata u Jugoslaviji, Kraljevina Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Važno je napomenuti da je Osijek u ratnom periodu bio žrtva velikog Savezničkog bombardiranja civilnih objekata.
U travnju 1945., svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav FNRJ (kasnije SFRJ).
U Osijeku se osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište, koje od osnutka nosi naziv velikog biskupa i hrvatskoga mecene, rođenog Osječanina – Josipa Jurja Strossmayera.
Tijekom Domovinskog rata (1991.), posebno nakon okupacije Vukovara u studenom 1991.g., okupatorske srpsko-crnogorske paravojne snage i tzv. Jugoslavenska narodna armija (JNA) prodiru na rubne dijelove grada. Pod neprekidnim granatiranjem topništvom Osijek trpi znatna razaranja, poginulo je 1260, a ranjeno više od 5.000 hrvatskih vojnika i civila. Hrabri branitelji zadržavaju okupatore izvan područja grada u koji nikad nisu ušli.
Pobjedonosnim vojno-redarstvenim akcijama “Bljesak” i “Oluja” 1995. oslobođen je veći dio okupiranih područija Hrvatske te značajnim dijelom i strateška područja u susjednoj BiH. U tim vojno-redarstvenim akcijama veliku ulogu i značaj, kao i tijekom cijelog Domovinskog rata imala je legendarna 106. osječka brigada, a kasnije 3. gardijska brigada.
15. siječnja 1998. nakon dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda mirno vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije vraćaju se u ustavno-pravni poredak Hrvatske, što je omogućilo povratak prognanika i izbjeglica na ta područja i njihovu obnovu.
Danas je Osijek na putu uspostavljanja nove etape svojega života. Ponovno je postao regionalno kulturno, trgovačko, uslužno, proizvodno i sveučilišno središte s preko 20.000 studenata, centar poljoprivredne izvrsnosti te proizvodnje informatičkih softweare-a. Veliku ulogu u razvoju imat će i prometna povezanost međunarodnom prometnicom (auto-put) tzv. koridor 5C od Jadrana, preko BIH, kroz Osijek prema sjeveru Europe.
Budućnost grada i njegovih stanovnika usmjerena je na visoko školsko obrazovanje i proizvodnju uz pomoć kojih ćemo voljenom gradu dati nov pečat i ubrzati njegov razvoj, kako bi život u njemu nadalje bio ugodan i jedan od najkvalitenijih u Hrvatskoj.
PROMET
Osijek se nalazi na međunarodnom prometnom koridoru Budimpešta-Sarajevo-Ploče, spojen na mrežu autocesta Hrvatske. Do njega se dolazi autocestom A5, tzv. "Slavonikom". U Osijek možete doći i željeznicom, koristeći prijevoz Hrvatskih željeznica, redovnim autobusnim linijama, zračnim putem preko Zračne luke Osijek. Organizirani putnički riječni promet rijekom Dravom do Osijeka ne postoji, izuzev turističkih tura.
Gradski prijevoz obavlja »Gradski prijevoz putnika Osijek« (tramvajske i autobusne linije). Osijek je prvi grad u Hrvatskoj kojim su prometovali i još prometuju tramvaji.
KULTURA
Osijek je najveće kulturno središte Slavonije i Baranje, te istočne Hrvatske.
Prve kazališne predstave održavale su se u baroknom Osijeku još u 18. stoljeću, a prva kazališna zgrada, Hrvatsko narodno kazalište, sagrađena je 1866. godine. HNK je i danas najznačajnija kazališna ustanova u Slavoniji. U gradu djeluje i Dječje kazalište Branka Mihaljevića.
U Osijeku su dva muzeja od nacionalnog značenja: Muzej Slavonije i Arheološki muzej u Tvrđi, gdje se čuvaju bogate zbirke predmeta vezanih za povijest Slavonije.
U jednoj od bivših tvrđavskih vojarni, pisano blago slavonske povijesti čuva Državni arhiv u Osijeku. Od drugih muzejskih ustanova, tu je Galerija likovnih umjetnosti, u kojoj je vrijedna zbirka slikarstva od 18. do 20. stoljeća te niz manjih galerija koje izlažu djela suvremene umjetnosti.
Najveća knjižnica je Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek.
U gradu se održavaju mnogobrojni kulturni, glazbeni i sportski festivali te čitav niz dugih događanja.
SPORT
Veći i značajni sportski objekti u Osijeku su: nogometni i atletski stadion "Gradski vrt" (NK Osijek), dvorana "Gradski vrt", sportska dvorana "Zrinjevac" te sportska dvorana "Jug". Među ostalima, tu su: Sokolski dom, gradski bazeni, teniski centar "Osijek", strelište "Pampas", te rekreacijski centar "Copacabana".
Osječku sportsku prošlost i sadašnjost obilježili su mnogi pojedinci i ekipe u nogometu, atletici, veslanju, kuglanju, rukometu, streljaštvu, košarci.
Osijek ima i privatni nogometni klub NK OSIJEK s.d.d. koji se natječe i nastupa u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi a kojeg prati i bodri navijačka skupina Kohorta.
ZANIMLJIVOSTI
OSIJEK – GRAD PRVOG HRVATSKOG PIVA: "Osječko" pivo je prvo hrvatsko pivo s izvornom recepturom i tradicionalnim načinom proizvodnje koje proizvodi Osječka pivovara d.d. Tradicija proizvodnje piva duga je više od tri stoljeća a prvi zapisi o proizvodnji piva datiraju još iz davne 1664. godine. Osječka pivovara d.d. je najstarija hrvatska pivovara i jedina u stopostotnom hrvatskom vlasništvu.
OSIJEK – GRAD PRVOG TRAMVAJA: Od 1884. godine u Osijeku prometuje javni gradski prijevoz. Iste godine krenuo je konjski tramvaj, prvi u Hrvatskoj, a Osijek se može pohvaliti da je imao tramvaj prije mnogih europskih i svjetskih gradova. Primjerice, imao ga je prije San Francisca kojemu je tramvaj danas jedan od zaštitnih znakova grada.
OSIJEK – GRAD PRIJATELJ ŽIVOTINJA: Od 1954. godine u Osijeku, na lijevoj obali Drave smjestio se Zoološki vrt. To je najveći Zoološki vrt u Hrvatskoj s preko 100 vrsta životinja i preko 1000 jedinki. Ni jedan zoološki vrt u Hrvatskoj ne može se pohvaliti veličinom vanjskog prostora (više od 11 hektara) na kojem borave životinje.
OSIJEK – GRAD ZELENILA I PARKOVA: Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m2. Grad Osijek 2012. godine osvaja nagradu "Brončani cvijet europe" za uređenost i kvalitetu života u konkurenciji od ukupno 1200 gradova.
OSIJEK – GRAD NOBELOVACA: Lavoslav Leopold Ružička (1935. Nobelova nagradu za kemiju), dr. Vladimir Prelog (1975. Nobelova nagradu za kemiju).
OSIJEK – GRAD NOGOMETNIH VELIKANA: Franjo Majer, Andrija Vekić, Ivan Lukačević "Luks", Ivica Grnja, Davor Šuker (najbolji strijelac World Cup 1998.), Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Nenad Bjelica, Bakir Beširević, …
OSIJEK – GRAD NOGOMETNIH NAVIJAČA: 1973. godine odigrala se nogometna utakmica između NK Zagreb – NK Osijek za ulazak u 1. nogometnu ligu, na stadionu je bilo čak 64.138 gledatelja (rekord hrvatskih stadiona) a od toga je pristiglo nevjerojatnih 30.000 navijača Osijeka (rekord gostujućih navijača).